Đavolja Varoš – Srbija – umjetnost prirode na djelu

Tridesetak kilometara od Kuršumlije na jugu Srbije nalazi se autentično remek djelo prirode koje zahvaljujući svom ekstravagantnom izgledu nosi ime Đavolja varoš.

djavolja varos
Slika: Sandra Bačanin

Ovaj prirodni spomenik čine kupe ili prirodno formirani zemljani stubovi sa kamenim kapama na vrhovima od kojih neki teže i preko 100 kg.

     Figure su nastale erozijom zemljišta i od 1959 su pod zaštitom države 
202 zemljana stuba visine od 2 do 15 metara stara su nekoliko vijekova. Njihova mistična pojava je oduvijek bila atrakcija za ljubitelje prirodnih kultura i neobičnih prirodnih fenomena.

 Đavolju varoš godišnje posjeti oko 50.000 turista što je svrstava u jednu od najatraktivnijih lokacija u Srbiji.

Okamenjeni svatovi

Kao i mnogi drugi prirodni fenomeni mističnog izgleda i Đavolja varoš sa sobom nosi dvije legende.
Jedna govori o tome da su te kupole ustvari okamenjeni svatovi, a druga da su to đavoli kojih smo se oslobodili.
     Legenda o okamenjenim svatovima govori o tome da su đavolu smetali smjerni ljudi, vjernici, te im je on pripremio đavolju vodu da im naruši mir i rodbinske odnose.
Nakon što su pili tu vodu sluđeni mještani odluče da vjenčaju brata i sestru.

     Da bi spriječila rodoskrnavljenje gorska vila je molila Boga da ih spriječi u naumu i Bog je uslišio njene molitve.
     Prema legendi Bog je tada spojio nebo i zemlju, jaki hladni vjetrovi su pirnuli i skamenili mladence i svatove.
Druga legenda govori o nekim ljudima koji su dugo nosili đavole kao teret na svojim leđima, oni su ih stalno maltretirali i donosili im nevolje, a otarasili su ih se kada su prespavali pored crkve Sv.Petke koja se nalazi nedaleko odatle.

Đavolja voda

crveno vrelo djavolja varos
Slika: Snežana Sučević

Ambijent đavolje varoši upotpunjuju i ostaci starih naselja, stare crkve i groblja, ostaci nekadašnjih rudarskih jama i dva “đavolja izvora”.

Jedan od izvora je Žuti potok, koji mještani još nazivaju i Đavolja voda. Vjeruje se da ako uđete u njega može da vam pomuti razum.

Drugi izvor je Crveno vrelo.
Crveno vrelo je izuzetno prirodno kisel i hladan izvor mineralne vode, koji je toliko kiseo da se ne preporučuje za piće.Ovaj izvor u sebi sadrži velike količina gvožđa, bakra, cinka i olova, a za njegovu crvenu boju zaslužna je oksidacija gvožđa.

Nedaleko odatle nalaze se tuneli rudnika koji datiraju iz 13-og vijeka, iz doba dok su još ovim krajevima obitavali rudari Sasi.

Rijetko ko se usudi da u ovaj kraj zalazi noću jer kako očevici tvrde vjetar koji piri između kupola proizodi zastrašujuće zvukove.
U okolini se još nalaze crkva svete Petke smještena na stijenama u blizini samih kupola, mostić ispod kojeg protiče Žuti potok i nekoliko drvenih statua koji simbolizuju okamenjene svatove.

Ostavite komentar