Tridesetak kilometara od Kuršumlije na jugu Srbije nalazi se autentično remek djelo prirode koje zahvaljujući svom ekstravagantnom izgledu nosi ime Đavolja varoš.
Ovaj prirodni spomenik čine kupe ili prirodno formirani zemljani stubovi sa kamenim kapama na vrhovima od kojih neki teže i preko 100 kg.
Figure su nastale erozijom zemljišta i od 1959 su pod zaštitom države
202 zemljana stuba visine od 2 do 15 metara stara su nekoliko vijekova. Njihova mistična pojava je oduvijek bila atrakcija za ljubitelje prirodnih kultura i neobičnih prirodnih fenomena.
Đavolju varoš godišnje posjeti oko 50.000 turista što je svrstava u jednu od najatraktivnijih lokacija u Srbiji.
Okamenjeni svatovi
Kao i mnogi drugi prirodni fenomeni mističnog izgleda i Đavolja varoš sa sobom nosi dvije legende.
Jedna govori o tome da su te kupole ustvari okamenjeni svatovi, a druga da su to đavoli kojih smo se oslobodili.
Legenda o okamenjenim svatovima govori o tome da su đavolu smetali smjerni ljudi, vjernici, te im je on pripremio đavolju vodu da im naruši mir i rodbinske odnose.
Nakon što su pili tu vodu sluđeni mještani odluče da vjenčaju brata i sestru.
Da bi spriječila rodoskrnavljenje gorska vila je molila Boga da ih spriječi u naumu i Bog je uslišio njene molitve.
Prema legendi Bog je tada spojio nebo i zemlju, jaki hladni vjetrovi su pirnuli i skamenili mladence i svatove.
Druga legenda govori o nekim ljudima koji su dugo nosili đavole kao teret na svojim leđima, oni su ih stalno maltretirali i donosili im nevolje, a otarasili su ih se kada su prespavali pored crkve Sv.Petke koja se nalazi nedaleko odatle.
Đavolja voda
Ambijent đavolje varoši upotpunjuju i ostaci starih naselja, stare crkve i groblja, ostaci nekadašnjih rudarskih jama i dva “đavolja izvora”.
Jedan od izvora je Žuti potok, koji mještani još nazivaju i Đavolja voda. Vjeruje se da ako uđete u njega može da vam pomuti razum.
Drugi izvor je Crveno vrelo.
Crveno vrelo je izuzetno prirodno kisel i hladan izvor mineralne vode, koji je toliko kiseo da se ne preporučuje za piće.Ovaj izvor u sebi sadrži velike količina gvožđa, bakra, cinka i olova, a za njegovu crvenu boju zaslužna je oksidacija gvožđa.
Nedaleko odatle nalaze se tuneli rudnika koji datiraju iz 13-og vijeka, iz doba dok su još ovim krajevima obitavali rudari Sasi.
Rijetko ko se usudi da u ovaj kraj zalazi noću jer kako očevici tvrde vjetar koji piri između kupola proizodi zastrašujuće zvukove.
U okolini se još nalaze crkva svete Petke smještena na stijenama u blizini samih kupola, mostić ispod kojeg protiče Žuti potok i nekoliko drvenih statua koji simbolizuju okamenjene svatove.
Bosanski
English