Antička palata Gamzigrad – nedaleko od Zaječara

Srbija je jedna od zemalja veoma bogata nalazištima i iskopinama iz antičkog doba koje svjedoče o šarenolikoj i burnoj prošlosti koja se odvijala na ovim prostorima.
Jedno od takvih nalazišta, koje je UNESCO uvrstio na listu vrijednosti svjetske baštine, nalazi se nedaleko od Zaječara.

Riječ je o arheološkom nalazištu Gamzigrad koje je bilo rezidencija rimskog cara Gaja Valerija Maksimilijana Galerija, Dioklecijanovog zeta, koji je inicirao gradnju ove carske palate, nazvavši je Romulijana po svojoj majci Romuli.

gamzigrad
Rimski atrijum - Gamzigrad

Gamzigrad čine ostaci ruševina fascinantnog građevinskog kompleksa za ta vremena, kao što su prostorije za tople kupke, bazilike, dvorane za ceremonije, hramovi, memorijalne dvorane i gore pomenuta palata.
Visoko na brdu ispred imanja nalaze se dvije spomen ploče gdje su sahranjeni Galerije i njegova majka.
Rekli bismo, sve klasično vezano za rimsko carstvo.
Treba napomenuti da je ovo jedna od najposebnijih rimskih iskopina u Srbiji, što zbog njegove veličine, što zbog svoga izgleda.

Antička umjetnost

Vjerovanje tadašnjih vladara se nije odnosilo samo na poštivanje mrtvih.
Vjerovalo se da će njih dvoje postići status božanstva kroz svoj društveni položaj tokom njihovog života i postavljanjem njihovih spomen obilježja visoko iznad rezidencije.
Otkrivene su dvije bogate grobnice ukrašene plastikom, kao i neki oblik lomače gdje su spaljeni posmrtni ostaci Galerija i njegove majke.
Vladari iz četvrtog vijeka kasnije su posjed cijelog Gamzigrada prepustili hrišćanskoj crkvi.

U nastavku svoje istorije Gamzigrad je preživljavao razne napade i smjene stanovništva sve dok negdje u 11 vijeku nije napušten i više nikada nije obnavljan.
Između ostalog Gamzigrad je preživio bitke varvara, Huna, Slovena, Turaka, prelomni period prelaska iz paganskih religija na hrišćanstvo i stotine drugih stvari.

Gamzigrad danas

Iako toliko toga ima za vidjeti na ovoj lokaciji i može se na osnovu ruševina pretpostaviti kako bi cijeli gradić u ta vremena izgledao, jako je malo učinjeno povodom restauracije pronađenih iskopina i vrlo malo se radilo na daljem iskopavanju. 
Politički gledano, pomalo tipično za naše krajeve…

Nakon 1700 godina impresivno je vidjeti toliko bogate ostatke antičke kulture sa jasno očuvanim umjetninama i arhitekturom.
Neki od mozaika na podovima su ograđeni konopcima kako bi se zaštitili od gaženja.

Bez obzira na veliki istorijski značaj, lokalitet ne posjećuje nešto pretjerano mnogo turista što u jednu ruku i nije toliko loše ako planirate ikad da ga posjetite. Bar ja nisam ljubitelj gužvi u obilascima ovog tipa.

Snimak lokacije možete pogledati na videu ispod.

Ovim blogom djelimično želim dati i svoj minijaturni doprinos promociji kulturne baštine svih zemalja regije.

Ostavite komentar